Onion Information

Page Clicks: 0

First Seen: 03/15/2024

Last Indexed: 09/18/2024

Domain Index Total: 397

Rad s alatima za usmjeravanje - Pojam protokola usmjeravanja - S obzirom na mrežni sloj OSI modela, Internet svoj rad temelji na usmjeravanju paketa. Kada paketi putuju mrežom do svog odredišta donose se odluke o njihovom usmjeravanju. U središtu računalne mreže je usmjerivač (engl. router ) koji odlučuje kojim putem će paket nastaviti mrežom kako bi stigao do odredišta. Protokoli usmjeravanja omogućuju usmjerivačima da dinamički dijele informacije o udaljenim mrežama i automatski dodaju informacije u svoje tablice usmjeravanja. Oni određuju najbolji put do neke mreže koji je zatim dodan u tablicu. Jedna od najznačajnijih karakteristika dinamičkih protokola usmjeravanja je to što usmjerivači razmjenjuju informacije kada se dogodi promjena u topologiji. Ta razmjena omogućuje usmjerivačima učenje o novim mrežama i novim alternativnim putevima koje bi koristili kada bi se desio pad neke veze. Protokol usmjeravanja je u osnovi skup procesa, poruka i algoritama koji se koriste u razmjeni informacija među usmjerivačima i u popunjavanju tablice usmjeravanja. Svojstva protokola usmjeravanja - Glavne značajke protokola usmjeravanja su: Određivanje najboljeg puta do odredišne mreže podrazumijeva procjenu različitih puteva i odabir optimalnog odnosno najkraćeg puta. Optimalan put do odredišta usmjerivač određuje na temelju vrijednosti odnosno metrike. Metrika je kvantitivna vrijednost kojom se izražava udaljenost rute pri čemu je najbolji put do udaljene mreže put s najmanjom metrikom. Ukoliko postoji više ruta sa istom metrikom, usmjerivač će koristiti sve rute ravnomjerno raspoređujući promet između njih. Svaki protokol usmjeravanja karakterizira i administrativna udaljenost (engl. administrative distance ) koju usmjerivač također koristi pri određivanju najboljeg puta do odredišne mreže. Administrativna udaljenost je pouzdanost određene rute izražena kao numerička vrijednost između 0 i 255. Što je ta vrijednost veća, pouzdanost rute je manja. Vrlo je korisna ukoliko usmjerivač koristi više protokola usmjeravanja te će u tom slučaju odabrati rutu s najmanjom administrativnom udaljenosti. S obzirom na područje u kojem djeluju, protokoli usmjeravanja dijele se na unutarnje (engl. interior gateway protocol ) i vanjske protokole (engl. exterior gateway protocol ). Mi ćemo se fokusirati na unutarnje protokole usmjeravanja; informacije o vanjskim protokolima usmjeravanja moguće je naći na Wikipedijinoj stranici na temu BGP-a i drugdje. Unutarnji protokoli usmjeravanja - Postoje dva tipa unutarnjih protokola usmjeravanja: Vektor udaljenosti znači da su rute odabrane na temelju udaljenosti odnosno metrike kao što je broj skokova kod RIP-a, a smjer je izlazno sučelje usmjerivača ili susjedni usmjerivač. Protokoli vektora udaljenosti podrazumijevaju periodičko slanje podataka o usmjeravanju svim susjednim usmjerivačima svakih 30 sekundi kako bi se održavale tablice usmjeravanja. Na taj način se tablice usmjeravanja redovito osvježavaju što je vrlo važno ukoliko se desi promjena u topologiji mreže poput pada veze, stvaranja nove veze, pada nekog od usmjerivača ili promjene parametara veza. Vektorom udaljenosti usmjerivači mogu sakupiti relativno dovoljan broj informacija o mreži -- metriku do udaljene mreže i rutu odnosno izlazno sučelje koje će koristiti za slanje paketa do udaljene mreže -- on ne pruža uvid u topologiju čitave mreže. Protokoli stanja veze pružaju uvid u čitavu topologiju mreže što znači da svaki usmjerivač uči o svim putevima mreže. Cijena neke rute definirana je kao sumirana vrijednost cijena svih puteva od izvorišnog usmjerivača do odredišnog. Svaki usmjerivač popunjava tablicu usmjeravanja izračunavajući cijene ruta do svih odredišta mreže. Za razliku od protokola vektora udaljenosti, protokoli stanja veze šalju periodičke informacije samo pri procesu konvergencije i kada se desi promjena u topologiji. Protokoli stanja veza kao što su OSPF i IS-IS općenito se teže implementiraju i rješavanje problema je kompliciranije u odnosu na protokole vektora udaljenosti kao što su RIP i EIGRP. Međutim, protokoli stanja veza nude veću skalabilnost kada se koriste u velikim i kompleksnim mrežama. Osim toga, obično se brže oporave od problema odnosno brže konvergiraju od protokola vektora udaljenosti. Protokole vektora udaljenosti lakše je implementirati, ali nisu optimalno rješenje za veće mreže obzirom da mreže sporije konvergiraju, sklonije su problemima poput beskonačnih petlji i padova veza. Svojstva softverskog paketa za usmjeravanje Quagga - Quagga je softverski paket za implementaciju protokola usmjeravanja. Quagga pruža mogućnost implementacije protokola OSPFv2, OSPFv3, RIP V1 i V2, RIPng i BGP-4 za Linux, FreeBSD, Solaris i NetBSD platforme. Dostupna je za instalaciju kao paket na većini Linux distribucija. Kao i većina alata s kojima radimo, Quagga jednako dobro radi na stvarnim i emuliranim mrežnim sučeljima. Procesi daemoni alata Quagga - Jezgru Quaggae čini centralni proces daemon nazvan zebra , koji se ponaša kao sloj apstrakcije za sučelja jezgre operacijskog sustava Linux. Njegova je uloga da olakšava interakciju ostalih daemona s jezgrom operacijskog sustava kod zadaća kao što su promjene u tablici usmjeravanja. Daemoni koji komuniciraju s daemonom zebra nazivaju se Zserv daemonima; svaki od njih je specifičan za pojedini protokol usmjeravanja. Zserv daemoni šalju informacije o dostupnim rutama daemonu zebra koji ih onda na odgovarajući način ujedinjava i unosi u tablicu usmjeravanja. Postojeći Zserv daemoni i pripadne implementacije su: Primjere konfiguracijskih datoteka za svaki daemon možemo pronaći u direktoriju /usr/share/doc/quagga/examples . Za naše potrebe fokusirati ćemo se samo na ospfd i ripd . Za ostale daemone informacije je moguće pronaći u službenoj dokumentaciji . Sintaksa i naredbe Quagga konfiguracijskih datoteka - Note - Službena dokumentacija Quagge, specifično njen dio o parametrima mrežnih sučelja , koristi zapis u kojem su rasponi brojeva omeđeni šiljastim zagradama. To nije indikacija sintakse kako se pišu konfiguracijske naredbe, npr. unos u dokumentaciji metric znači da su ispravne konfiguracijske naredba metric 0 , metric 1 , ..., metric 4294967295 . Općenite naredbe: ! i # - hostname hostname - Konfiguracija mrežnog sučelja: interface ifname - ip address a.b.c.d/m - bandwidth - Konfiguriranje OSPFv2 procesa: router ospf - no router ospf - ospf router-id a.b.c.d - timers throttle spf delay initial-holdtime max-holdtime - max-metric router-lsa [on-startup|on-shutdown] - max-metric router-lsa administrative - auto-cost reference-bandwidth - network a.b.c.d/m area a.b.c.d - Konfiguracije mrežnog sučelja specifične za OSPFv2: ip ospf hello-interval - ip ospf dead-interval - Konfiruriranje RIP procesa: router rip - no router rip - network network - neighbor a.b.c.d - no neighbor a.b.c.d - redistribute ospf - distance - distance a.b.c.d/m - Sučelje vtysh za konfiguraciju Quagga daemona - Prompt je oblika n0# , pri čemu je n0 ime čvora. Neke od bitnijih naredba su: n0# ? n0# show ? n0# show running-config - n0# show interface - n0# show daemons - n0# show ip route - n0# show ip ospf ili n0# show ip rip - n0# configure terminal - n0(config)# interface eth0 - n0(config)# router ospf ili n0(config)# router rip - n0(config)# no router ospf ili n0(config)# no router rip - n0(config-router)# network 10.1.1.2/24 - n0(config-if)# exit i n0(config-router)# exit - n0(config)# exit - Author: Domagoj Margan, Vedran Miletić