Onion Information

Page Clicks: 0

First Seen: 03/15/2024

Last Indexed: 09/18/2024

Domain Index Total: 397

Virtualizacija korištenjem Virtual Machine Managera - Za jednostavno upravljanje virtualnim strojevima iz grafičkog sučelja koristit ćemo Virtual Machine Manager (kraće virt-manager ili VMM). Virt-manager podržava brojne platforme uključujući Linux Containers (LXC) i Xen , a mi ćemo ga koristiti za QEMU i KVM . Stvaranje virtualnog stroja - Virtual Machine Manager pokrenut ćemo putem ikone u izborniku ili naredbom virt-manager . Nakon pokretanja VMM-a, pritiskom na gumb Create a new virtual machine pokrećemo proces stvaranja novog virtualnog stroja. U prvom koraku u dijelu Choose how you would like to install the operating system biramo: Preuzimanje, priprema i odabir slike - Primjerice, za Arch Linux možemo takve slike preuzeti u odjeljku VM images na stranici Arch Linux Downloads . Preuzet ćemo sliku s nazivom basic u formatu QCOW2; ime datoteke je oblika Arch-Linux-x86_64-basic-20230415.143140.qcow2 . Napravimo kopiju preuzete slike koju ćemo koristiti kod stvaranja virtualnog stroja kako je ne bismo morali ponovno preuzimati za svako stvaranje novog virtualnog stroja. Slika ima zadanu veličinu diska od 2 GiB, pri čemu se prazan prostor samo navodi, a zapravo ne zauzima gotovo ništa. Ta će nam veličina za praktične potrebe biti premalena pa je možemo povećati korištenjem QEMU-ovih pomoćnih alata , specifično qemu-img ( dokumentacija ). Primjerice, za povećanje na veličinu od 25 GiB naredba je oblika: Alternativno, sliku možemo povećati za danu veličinu, npr. 30 GiB na način: Ako provedemo oba koraka, slika će imati 55 GiB. Više informacija o korištenju alata qemu-img moguće je pronaći u odjeljku Creating a hard disk image stranice QEMU na ArchWikiju . U drugom koraku stvaranja virtualnog stroja pod Provide the existing storage path: kliknimo na Browse... . Zatim u dijalogu koji se otvori pod nazivom Locale or create storage volume kliknimo na gumb Browse Local pa pronađimo stvorenu kopiju. U dijelu Choose the operating system you are installing: pronađimo Arch Linux (archlinux) . Postavke virtualnog stroja - U trećem koraku biramo postavke memorije i procesora za novostvoreni virtualni stroj. Varijanta Arch Linuxa koju koristimo nema grafičko sučelje i uredno će raditi s manje od predloženih 4096 MiB RAM-a i 2 CPU-a, odnosno 2048 MiB i 1 CPU će biti dosta. Ta štedljivost će nam biti korisna obzirom da ćemo vremenom stvarati veći broj virtualnih strojeva. U posljednjem koraku imamo mogućnost prilagodbe konfiguracije uključivanjem kvačice pored Customize configuration before install i odabira mreže koja će se koristiti. Zasad ostavimo te postavke kakve jesu. Nakon pokretanja virtualnog stroja uočit ćemo kako se možemo prijaviti korištenjem korisničkog imena arch i zaporke arch . Dostupan nam je i administratorski pristup korištenjem naredbe sudo . Zasad nećemo koristiti drugu sliku koja sadrži cloudimg (kratica od cloud im a g e) u nazivu, npr. Arch-Linux-x86_64-cloudimg-20230415.143140.qcow2 . Ako greškom preuzmemo tu sliku, lako se možemo uvjeriti da se na pokrenuti operacijski sustav nećemo moći prijaviti ma koje korisničko ime i zaporku isprobali. Tu sliku je potrebno konfigurirati korištenjem dodatnog izvora podataka i alata cloud-init . Povezivanje na virtualni stroj korištenjem OpenSSH-a - QEMU/KVM u zadanim postavkama mreže (prevođenje mrežnih adresa, engl. network address translation , kraće NAT) dodjeljuje svim virtualnim strojevima adrese u rasponu 192.168.122.0/24. Naredbom ip addr unutar virtualnog stroja možemo provjeriti koja je adresa dodijeljena tom stroju: Na virtualni stroj možemo se povezati OpenSSH-om korištenjem korisničkog imena arch i zaporke koju smo postavili na način: Nakon toga možemo normalno pokretati naredbe, npr. možemo provjeriti koliko slobodnog prostora na disku u virtualnom stroju imamo naredbom df -h . Instalacija softvera u virtualnom stroju - Za instalaciju softvera u virtualnom stroju koristimo upravitelj paketa pacman (skraćeno od pac kage man ager). Pokretanjem naredbe pacman s parametrom --version možemo saznati informacije o dostupnoj verziji pacmana: Možemo prepoznati Pac-Mana u obliku ASCII arta . Korištenjem parametra --help , odnosno -h možemo dobiti informacije o načinu korištenja: Detaljne informacije o načinu korištenja moguće je pronaći na stranici pacman na ArchWikiju . Službeni repozitoriji Arch Linuxa sadrže više od 14 000 paketa . Zadatak - U virtualnom stroju instalirajte HTTP poslužitelj Nginx. Pokrenite pripadnu uslugu, a zatim iskoristite Firefox ili cURL kako biste se uvjerili da poslužitelj ispravno radi. Naposlijetku, (po)maknite zadanu datoteku index.html i na njenom mjestu stvorite novu datoteku sa sadržajem po vašoj želji. Instalacija paketa na temelju opisa u Arch User Repositoryju (AUR-u) - Osim službenih repozitorija, Arch Linux sadrži gotovo 90 000 opisa paketa u Arch User Repositoryju (AUR-u) . Detalji oko oblika opisa paketa mogu se pronaći na stranici PKGBUILD na ArchWikiju , a detalji oko instalacije paketa na stranici Arch User Repository . Za primjer, izgradit ćemo i instalirati paket mkdocs . Klikom na poveznicu View PKGBUILD na toj stranici i zatim na poveznicu plain otkrivamo URL https://aur.archlinux.org/cgit/aur.git/plain/PKGBUILD?h=mkdocs s kojeg možemo preuzeti PKGBUILD. Pakete izgrađujemo korištenjem naredbe makepkg na način: Više detalja o naredbi makepkg moguće je pronaći na stranici makepkg na ArchWikiju . Potrebne pakete koji postoje u službenom repozitoriju ćemo od tamo i instalirati: Za preostala tri paketa python-mergedeep , python-mdx-gh-links i python-pyyaml-env-tag , preuzet ćemo PKGBUILD-ove iz AUR-a i na temelju njih: Instalaciju lokalno izgrađenih paketa vršimo narebom pacman s parametrom --upgrade , odnosno -U na način - Nakon instalacije ta tri paketa moguće je uspješno izgraditi paket mkdocs korištenjem naredbe makepkg pa ga instalirati na sličan način naredbom pacman s parametrom -U . Uvjerimo se da je instalacija bila uspješna pokretanjem naredbe mkdocs s parametrom --version : Stvaranje više virtualnih strojeva - Stvaranjem više kopija slike Arch Linuxa i ponavljanjem postupka možemo stvoriti više virtualnih strojeva. Svaka slika se može koristiti samo za jedan virtualni stroj. Stvorite još jedan virtualni stroj pa u njemu instalirajte HTTP poslužitelj Apache. Složenije topologije u oblaku - Web poslužitelji i baza podataka - Stvorite tri virtualna stroja. Na prvom virtualnom stroju instalirajte MariaDB poslužitelj (paket mariadb-server ). Stvorite bazu i u njoj barem jednu tablicu sa stupcima po želji te je popunite podacima po želji. Omogućite pristup sa zaporkom udaljenom korisniku imena po želji (ime domaćina '%' omogućit će pristup s bilo koje adrese, razmislite je li vam to u interesu). Naposlijetku, kako biste učinili da se MariaDB veže i na adrese do kojih je moguće doći izvana, promijenite postavku bind-address u datoteci /etc/mysql/mariadb.conf.d/50-server.cnf iz vezivanja na lokalnu adresu: u vezivanje na sve adrese: Preostala dva virtualna stroja neka imaju Apache i modul za PHP te PHP-ov modul za MySQL (paket php-mysql ). Na ta dva virtualna stroja stvorite index.php sadržaja ( izvor koda ): Pritom ćete postavke povezivanja u mysqli_connect() i upit u mysqli_query() prilagoditi svojim potrebama. Uvjerite se pristupanjem IP adresama tih dvaju virtualnih strojeva da sve uspješno radi. ( Uputa: Pratite poruke o pogreškama u datoteci /var/log/apache2/error.log .) - Balansiranje opterećenja web poslužitelja - Dodajte još jedan virtualni stroj i na njemu instalirajte HAProxy (paket haproxy ). Dopunite datoteku /etc/haproxy/haproxy.cfg sadržajem: Prilagodite konfiguraciju svojim potrebama, a zatim se uvjerite da radi balansiranje opterećenja između dva poslužitelja. Odvojena distribucija statičkih resursa - Na dva virtualna stroja koji imaju HTTP poslužitelj Apache i modul za PHP promijenite format poslanih podataka da bude JSON. Dodajte još jedan virtualni stroj koji ćete koristiti za distribuciju statičkih sadržaja (HTML, CSS, fontovi, JavaScript, slike, audiovizualne datoteke itd.). Na njemu postavite HTTP poslužitelj Apache (ovaj put bez dodavanja interpretera skriptnih jezika) tako da poslužuje datoteku index.html oblika: Prilagodite adresu u pozivu funkcije fetch() tako da hvata podatke s vašeg balansera opterećenja te ostatak JavaScripta i HTML-a po potrebi, ovisno o strukturi JSON-a koju vaš poslužitelj bude vraćao. Author: Vedran Miletić